Odlučila sam biti ovdje i SADA

U ovom trenutku kada vam pišem prošlo je točno 5 godina, 8 mjeseci, 12 dana, 5 sati, 37 minuta i 48 sekundi otkako sam objavila svoj prvi post na blogu. Bilo je dana kada jednostavno nisam mogla dočekati da sa vama podijelim novosti ali je također bilo i onih kada nisam imala inspiracije i sve što sam željela je zatvoriti se u svoja četiri zida, ne dopuštati nikome da dođe do mene no umjesto toga sam ipak odlučila biti snažna i priznati vam to.

Nešto manje od osam mjeseci je od posljednjeg posta kojeg sam sa vama podijelila na blogu, a zatim sam jednostavno nestala. Vjerujem kako se moja odsutnost mogla primijetiti ako ste jedan/jedna od onih koji redovito čitaju blog. Jesam li se zasitila? Jesam li izgubila inspiraciju? Jesam li odlučila prestati?

Možda će zvučati smiješno kada vam osoba koja je prije svega organizirana kaže kako je jedan od glavnih razloga zašto je odlučila nestati taj što nije znala izbalansirati posao sa onime što voli, ali istina je. Sve je odjednom postalo previše iscrpljujuće i nešto za što sam imala osjećaj da ''moram''. Izgubila sam končiće koje sam svih ovih godina čvrsto držala u trenutku kada sam se preselila u Zagreb. Bilo je lakše nestati i pokušati pribrati snage za povratak nego gurati dalje kroz borbu s vjetrenjačama.

________________________________

Nedavno sam vodila jedan zanimljiv razgovor sa Selmom (https://www.simply-selma.com/), djevojkom koja je blogerica iz susjedne nam Bosne i Hercegovine, požalila sam joj se kako imam teške krize i kako se doslovno prisiljavam biti prisutna u blogosvijetu koji me lagano guši, točnije koji me lagano počinje gušiti na što je ona odgovorila kako je također imala ''krize'' baš kao i kako je odlučila pisati samo zbog sebe. Nije nikoga pitala što želi niti što ih zanima, samo je pisala, baš kao na početku i samim time su ljudi ponovno počeli posjećivati njen blog. Jer kao što smo se složile, sve je postalo kao po nekoj šabloni, ponajviše recenzije i u tome se ne pronalazimo.

"Radiš kako želiš, ne polažeš račune nikome i radiš što ti odgovara, koliko i kako želiš," - to je ono što sam imala i izgubila, stoga sam odlučila krenuti upravo od te rečenice, zato ti najljepša hvala Selma, hvala što si istinska inspiracija i što si oduvijek bila vjerna sebi u onome što radiš.

Ništa se od mene ne očekuje osim ako negdje tako potpišem. Ne moram objaviti post svaki tjedan

S ovim novim početkom, ako ga možemo tako nazvati, dolaze i neke promijene. Prije svega sam odlučila kako bih voljela, koliko god mogu, povezati svoje postove sa video sadržajem tako da se pronađe ponešto za svakoga jer ne vole svi sve. Pregledi mi nikada nisu bili od prevelike važnosti jer ne zarađujem od njih, što ste već do sada mogli primijetiti po odsutstvu dosadnih reklama, ali ne mogu vam opisati koliko volim stvarati takav sadržaj samo zato jer me cijeli taj proces neopisivo ispunjava - naravno, kada ne stvaram pritisak na sebe.

Također sam odlučila prekinuti neke od suradnji koje sam imala jer ne želim dijeliti isti sadržaj sa još barem +15 blogerica, naravno da naši utisci za sve te proizvode koje dobijemo neće biti jednaki no mislim da shvaćate što pod svaku cijenu želim izbjeći. Brendovi sa kojima sam odlučila nastaviti surađivati upoznati su, ili će biti upoznati, sa mojim odlukama na čemu sam im iznimno zahvalna jer zaista cijenim naš zajednički rad i trud.

Oduvijek sam bila potpuno iskrena sa vama, bez dlake na jeziku i suzdržavanja stoga želim da na tome i ostane jer ako ćemo biti u potpunosti iskreni, danas svatko može otvoriti blog, napisati post i nazvati se blogerom no jesu li svima namjere iste, imaju li svi isti cilj i ostaju li dosljedni istome?! Zapitajte se.

I tako dolazim do nekog glavnog zaključka koji je apsolutno neizbježan, a to je da ja ništa ne moram već samo mogu željeti i težiti ka boljem.